Autorska ekipa u predstavi „Pink Moon“ utjelovila je Bevandin tekst o našoj zbilji, ali i o sukobu s prošlošću. Koliko ste kao redatelj odstupali od izvornog teksta?
Za mene je Dariov tekst najprije bila priča o apokalipsi dvije sarajevske porodice, kroz otkrivanje najdubljih, davno zakopanih emocija, a koja je ujedno označavala šansu za novi početak, oslobođen od tereta prošlosti. To je bilo moje osnovno tumačenje Darijevog teksta, kojeg smo zajedno, Dario Bevanda, Dina Mušanović, Zlatan Školjić, Adis Mehanović i Benjamin Bajramović, oživjeli.
Prigodom postavke komada na „daske koje život znače“, s kojim ste se unutarnjim previranjima i poteškoćama najčešće susretali?
Zanimljivo pitanje, jer je u procesu pravljenja ove predstave zaista bilo dosta unutarnjih previranja i poteškoća. To se dešavalo, jer je pristup kreaciji bio potpuno otvoren, pokušavali smo doći do zajedničkih ideja u odnosu na sve sastavne dijelove predstave. Kroz proces, ona je promijenila razne oblike i postavke, ali je na kraju ostala u svom najosnovnijem i vjerovatno najljepšem mogućem obliku, za koji sigurno mogu reći da sadrži karakteristike svakog od njenih autora.
Ima li u tekstu naznaka k ružičastoj budućnosti za sve one koji ostaju u BiH?
Ružičasti mjesec u predstavi označava početak apokalipse, a ova predstava u Bosni i Hercegovini izražava potrebu da se desi jedna apokalipsa, koliko na individualnom, toliko i na kolektivnom planu. Mislim da se u BiH još uvijek nije desio novi početak, a morat će jednom.
Riječ je o postdramskoj rock operi. Mi nemamo priliku često gledati takve predstave. Što ovakvi žanrovi znače za publiku?
Postdramska rock opera znači da predstava u sebi ima različite stilske odrednice, odnosno da miješa stilove. Tako da možemo vidjeti glumce koji ulaze i izlaze iz svojih likova, direktno se obraćaju publici, sviraju, pjevaju itd.
Koliko scenografija uz kostimografiju u predstavi oslikava tu istu našu stvarnost kroz vizualni efekt promatrača?
Scenografija i kostimografija našu stvarnost označavaju na simboličkom nivou, ako je uopće oslikavaju. U suštini i scenografija i kostimografija je stilska mješavina raznih žanrova, u svrsi postizanja višeznačnosti.
Kažu da je pisac u djelu rekao ono što je htio i to kroz prvobitnu ideju. Koja bi bila „Pink Moonova“ ideja, odnosno poruka kroz redateljsku prizmu?
U tonu pjesme, po kojoj je nastala ova predstava, rekao bih ovako – Apokalipsa je proces koji otkriva istinu i dolazi po svakog od nas.
Razgovarala: Ivana Pirić
Foto: Dejan Đurković