Predstava „Pink Moon“ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica je prema riječima kritike „postdramska rock opera s elementima psihodeličnog westerna, piratske pustolovine, trash horrora, space opere i gomilom pop-kulturalnih referenci“. Brčanska publika imala je priliku ovu predstavu pogledati četvrte takmičarske večeri Susreta pozorišta, nakog čega je održan okrugli sto tokom kojeg su stavove i promišljanja o predstavi razmijenili protagonisti, kritičari, publika i novinari.
Uvodeći prisutne u razgovor o samoj predstavi moderator Dževdet Tuzlić je u jednom momentu naglasio da je ovakva vrsta teatra itekako potrebna a tekstovi dobrodošli, kao pokušaj da se stvore nove vizije prošlosti, sadašnjosti a možda i budućnosti.
Zlatan Školjić, glumac Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, istakao je, komentarišući „sukob generacija“ u teatru i dolazak novog teatra, kako je promjena dobrodošla jer ni vremena nisu više ista.
„Ova predstava je u mnogima probudila pitanje teatra danas, odnosno modernog teatra koji tek dolazi na ove prostore. Predstava „Pink Moon“ je jedna od takvih. Igrajući ovu predstavu shvatio sam da se mladi ljudi pronalaze u liku Muhe, suočavajući se s naporima da nešto naprave od svog života. Smatram da je Dario Bevanda napravio odličan tekst što potvrđuju i nagrade koje je do sada dobio“, kazao je Zlatan Školjić.
I Zlatanov kolega na sceni, Adis Mehanović, istakao je kako i njega ponajviše zanima ovakva vrstra teatra jer unosi novine i drugačije viđenje predstava i onoga šta očekujemo od njih.
Publika, kritičari i novinari i ove večeri su bili poprilično rječiti, pod još svježim dojmovima koje je na njih ostavila predstava:
Suvad Alagić: „Smatram da ovogodišnje predstave imaju itekakvu dubinu u odnosu na plitko vrijeme u kojem živimo. Sve predstave slojevito, hrabro i dopadljivo govore o sadašnjem vremenu. Potvrda za to su višeminutni aplauzi nakon svih predstava.“
Boris Marić: „Ovo je postapokaliptična predstava, a može se nazvati i postratnom dramom o našim sudbinama. Čestitao bih na sjajnom izvođenju i na sjajnoj scenografiji.“
Sanita Jerković Ibrahimović: „Poslije predstave uradila sam kratku anketu s publikom i dogodilo se ono čega sam se i pribojavala. Među anketiranom publikom bilo je i starijih i mlađih. Upravo je starija populacija prokomentarisala kako je ovo predstava za mlađu publiku i da je baš i ne razumiju. Predstavu i poruku koju ona šalje ja sam razumjela na način da upravo generaciju koju je predstavljena večeras starija generacija ne shvata. Oni ne shvataju njihove probleme i to je jedan od razloga zašto mladi odlaze odavde. S druge strane, mlađa publika se poistovijetila s likovima, u potpunosti ih razumiju i dobro su shvatili ideju i poruku predstave. Zato je veoma važno imati ovakve predstave, imati tekstove mladih autora koji razumiju i donose to scenu, pa se možda i stariji zamisle o tome šta rade mladima.“
Selektor ovogodišnjih Susreta Vlado Kerošević je podsjetio da je festival u Brčkom od svog nastajanja podsticao javne ustanove u oblasti teatarske umjetnosti da što više izvode dramske tekstove koji su u nastajanju, dramskih pisaca iz BiH. Nakon toga je Festival doživio evoluciju, regionalizovan je. To je dalo „novu kreativnu injekciju“ da i predstave iz BiH u takmičarskom dijelu nastoje napraviti estetiku koja se približava velikim predstavama iz Regiona.
„Bosansko narodno pozorište iz Zenice u svemu tome prednjači.Jedino je ono ove godine imalo prijavljena dva projekta za festival u Brčkom, koji su nastali po tekstovima mladih i plodnih dramskih pisaca. Jedan od razloga zašto sam ovu predstavu doveo na ovogodišnje Susrete je kvalitetan generacijski stav kada je teatar u pitanju. Mislim da je konačno došlo vrijeme da BiH počne da pravi idejno, estetski, umjetnički i etički definisane predstave koje imaju generacijski stav. Mi danas u BiH živimo živote bez stava, bez identiteta, bez personaliteta. Mi živimo živote po mišljenjima nekih otuđenih centara moći. Upravo ova predstava govori o tome. Radi toga mladi ljudi bježe iz BiH. Za svakoga ko ima nekomformističan stav prema životu i kritičan odnos prema sebi u životu koji živi bilo je dovoljno da čuje posljednju pjesmu ove predstave i da doživi katarzu“, istakao je selektor Kerošević.
Piše: Alma Kajević
Foto: Dejan Đurković