U sklopu pratećeg programa ovogodišnjih Internacionalnih teatarskih susreta u Brčko distriktu BiH, predstava „Začarani princ“ donijela je magiju pozorišta najmlađima – ne na klasičnoj sceni, već direktno u prostorije dječjih vrtića. Na ovaj način, čarolija kazališta približena je djeci kroz toplu i poučnu priču o iskrenom prijateljstvu, važnosti osmijeha i moći dobrote koju utjelovljuje lik začaranog princa.
Priča prati princa kojem je kletva ukrala osmijeh – postao je tih, povučen i ravnodušan, a s njim je tugovalo cijelo kraljevstvo. Mnogi su pokušavali vratiti mu radost, ali bezuspješno, sve dok se nije pojavila hrabra princeza. Uz pomoć glumaca i najiskrenije publike – djece iz vrtića – unijela je toplinu, igru i vjeru, razbijajući čaroliju. Kada se princ napokon iskreno nasmije, kraljevstvom se ponovo šire radost, ljubav i smijeh.
Djeca su s osmijehom i oduševljenjem pratila ovu veselu, dinamičnu i poučnu priču, ispunjenu humorom, muzikom i toplinom, prepoznajući u njoj vrijednosti koje nadilaze scenu: iskrenost, prijateljstvo i snagu zajedništva.
O tome kako je bilo udahnuti život ovom neobičnom princu, igrati pred najmlađima i prenijeti važnu poruku, razgovarali smo s mladim glumcem iz Beograda, Stefanom Urošem Tešićem, koji je oduševio mališane u vrtićima „Naša djeca“ u Ilićki i Š naselju, gdje je predstava izvedena.
Stefan ističe da su dječije predstave važan način da glumci održavaju formu, iako su izazovi specifični.
„Volimo kada predstava ima bogat dekor, muziku i svetlo, ali se u vrtićima moramo prilagoditi prostoru. Danas je jako teško izabrati prave tekstove, jer ima mnogo sadržaja na koje treba obratiti pažnju. Svi smo svedoci različitih pojava poput vulgarnosti i vršnjačkog nasilja, pa je vrlo važno pažljivo odabrati šta će deca čuti i kome će se u predstavi diviti. Ova naša novija predstava, kao i druge koje igramo, bavi se različitim temama – životinjama, školom, ali i prihvatanjem različitosti. Imamo, na primer, i predstavu na znakovnom jeziku koja se bavi decom s oštećenjem sluha. Smatram da su odgovornost i na produkcijama i na glumcima da ne radimo samo poznate bajke i komercijalne, nego da ponudimo deci nešto novo i drugačije. Drago nam je što su deca u Brčkom reagovala identično kao i u Srbiji, što znači da delimo isti mentalitet.“
Glumac ističe koliko je osmijeh danas dragocjen.
„I mi glumci često imamo svoje probleme, ali kad vidimo da smo nekoga nasmejali, to je najveća nagrada. Nasmijati odraslog čovjeka danas je teško, a kamoli dijete – to je zaista velika stvar. Živimo u vremenu punom negativnih vesti i pritisaka, pa je osmeh koji podelimo sa publikom velika odgovornost. Ne treba potcenjivati ni decu ni odrasle. Lako je nasmijati publiku prostim šalama, ali pravi humor mora imati smisao i toplinu, kao što su to imale predstave koje smo mi nekad gledali. Danas, kada su ljudi iscrpljeni sa svih strana, nasmejati dete ili odraslu osobu nije lako, i zato to treba ceniti. Ako imaš dar da preneseš osmeh i emociju publici, to je prava lepota ovog posla.“
Na pitanje koliko je danas izazovno privući djecu i mlade u pozorište, Stefan naglašava da je važno stvarati navike od najranijeg doba.
„Publika iz vrtića jednog dana može postati publika večernjih predstava. Možda neće gledati mene, ali hoće neke od mojih kolega. Bitno je da roditelji razviju naviku odlaska u pozorište sa svojom decom. To nije samo čitanje bajki pred spavanje ili gledanje crtanih filmova. Odlazak u pozorište uči dete bontonu – kako da sedi, reaguje, kada da govori, a kada da ćuti. Kada dete više puta prisustvuje predstavama, bilo u vrtiću ili školi, stvara naviku koja traje i u odraslom dobu. Imamo primjere gde su ljudi tek na fakultetu prvi put otišli u pozorište, jer nisu imali priliku ranije. Zato je važno da deca imaju priliku da učestvuju, da reaguju, da ih glumac pita nešto i da smisleno odgovore. Svaka predstava je drugačija jer publika uvek iznenadi i ne može se planirati.“
Predstava „Začarani princ“ pokazala je da kazalište može biti prisutno tamo gdje su djeca, u njihovim svakodnevnim prostorima i srcima. Poruke o prijateljstvu, prihvatanju i radosti, prenesene kroz ovu predstavu, pokazale su koliko je moć teatra velika, i koliko je važan osmijeh koji može, zaista, spasiti.
Piše: Mirsad Zahirović