PRATEĆI PROGRAM INTERNACIONALNIH TEATARSKIH SUSRETA
Dječiji program i ove godine je dio Internacionalnih teatarskih susreta 2025, jer je važnost dječijih predstava za društvo višeslojna i obuhvata kulturni, obrazovni, emocionalni i društveni aspekt. Dječije predstave predstavljaju prvi kontakt djece sa pozorištem i umjetnošču uopšte. Kroz njih se razvija osjećaj za estetiku, tradiciju i kulturni identitet.
Ove godine imamo izvođenja dječijih predstava u produkciji YugoArt iz Beograda i to „Začarani princ“ koja je predviđena za izvođenje u vrtićima u Brčko distriktu, i takođe u istoj produkciji predstava „Ribar i zlatna ribica“ za djecu školskog uzrasta, koje će biti izvedene u školama u Brčko distriktu. Predstava je napravljena po motivima priče Aleksandra Puškina, a namenjena djeci od dvije do dvanaest godina, poučna je i zabavna. Atraktivni kostimi, originalni songovi (koje glumci pjevaju) i scenografija priči daju lijep i bajkovit oblik.
Zatim, tu je Lutkarsko kazalište Mostar sa predstavom „Oholica“ koja će biti izvedena u vrtićima, predstava je adaptacija poznate bajke „Kraljevna i žabac“. Nije slučajno novi naziv ove bajke „Oholica“, jer želi ukazati na oholost kao izrazito ružnu ljudsku manu, iz koje redom proizlaze i druge: sebičnost, samoljublje, nepoštovanje date riječi… Ova nas priča upozorava na njegovanje vrlina poput ljubaznosti i uvažavanja drugih, ma kako se razlikovali od nas, što su vrlo važne pretpostavke poštenog življenja, kako se navodi u opisu predstave.
Djeca svakako na ovaj način uče da cijene umjetnost što doprinosi formiranju kulturno osviještenih građana koji će, nadamo se, u budućnosti podržavati i stvarati kulturni život zajednice.
Značajno je što ove godine imamo propratni sadržaj za djecu jer su dječije predstave oblik neformalnog obrazovanja. One prenose moralne poruke, društvene vrijednosti i životne lekcije na zanimljiv i razumljiv način. Djeca kroz priču, likove i dijalog uče o poštenju, prijateljstvu, hrabrosti i empatiji, razlikovanju dobra i zla, važnosti zajedništva i saradnje. Na taj način pozorište postaje dopuna formalnom obrazovanju, potičući kritičko mišljenje i maštu.
U narednim godinama možemo očekivati slične sadržaje sa možda još nekim pozorišnim kućama, koje će doprinijeti da na širem nivou povežemo različite generacije – djecu, roditelje, učitelje i lokalnu zajednicu. One postaju mjesto okupljanja i zajedničkog iskustva, što doprinosi izgradnji solidarnosti i međusobnog razumijevanja. Društvo koje ulaže u dječiji kulturu ulaže u sopstvenu budućnost.
Na osnovu svega vidimo da je važno uključiti najmlađe naraštaje u ovakve kulturne događaje jer dječije predstave doprinose razvijanju socijalnih vještina. Djeca tako uče da slušaju, čekaju red, poštuju tuđe emocije i mišljenja. Kada su i sama uključena u stvaranje predstava, razvijaju odgovornost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti grupi. Pozorište tako postaje prostor socijalizacije i razumijevanja drugih.
Kroz identifikaciju s likovima i situacijama, djeca uče da izraze i prepoznaju emocije – strah, radost, tugu, ljubav i nadu. Predstave im pružaju sigurno okruženje u kojem mogu proživjeti i razumjeti različite osjećaje, što je ključno za emocionalnu inteligenciju i empatiju.
Aleksandra Simić,
Realizator pratećeg programa