Blagoj Veselinov, talentirani makedonski glumac, poznat po svojim snažnim interpretacijama kompleksnih likova, u predstavi Neprijatelj naroda preuzima ulogu Petra Stockmanna, gradonačelnika koji balansira između javnog interesa i osobnih ambicija. Veselinov nam kroz ovaj razgovor pruža dubok uvid u složenost političke moći, moralnih kompromisa i unutarnjih sukoba koje njegov lik proživljava.
Kako biste opisali unutarnji sukob koji Petar Stockmann doživljava između brige za javni interes i očuvanja osobne moći?
Opisao bih to kao osobni sukob i sukob prema obitelji iz koje potječe i nemogućnost utjecaja na svijest i racionalnost svoga brata. Mislim da se ne radi toliko o unutarnjem sukobu, kada je riječ o potpunoj nespremnosti i nemoći da se sačuva ono što je politika i kako se istakne pitanje što je profesija? Političar… ako se to može nazvati profesijom.
Jeste li tijekom rada na ovoj ulozi otkrili nešto novo o prirodi političke moći i njezinom utjecaju na obiteljske odnose?
Već sam imao neku predstavu o političarima i načinu na koji oni funkcioniraju, jer svi živimo u nekom političkom uređenju. Tako da je jedina stvar koja se u meni trostruko pojačala kroz rad na ovoj ulozi upravo taj ignorantski odnos. To me fasciniralo – jednostavan način na koji ignoriraju sve oko sebe. Počeo sam primjećivati kako je nemoguće da netko tko ima 24 sata u danu, kao i svi mi, odgovori danas na 500, a sutra na 1000 pitanja. Zamislite koliko ljudi s problemima dolazi političaru tijekom mjesec dana. Kroz ovu predstavu shvatio sam da jednostavno ne vjerujem više u politiku. Ona mi je pomogla da prestanem imati bilo kakvo povjerenje u politiku i njezine funkcije.
Kada igrate Petra, u kojem trenutku osjećate da lik prelazi granicu između opravdanih strahova i osobne korupcije?
Mislim da je to taj trenutak kada mu brat postaje smetnja, kada obitelj koju pokušava materijalno stabilizirati postaje samo sredstvo za njegovu vlastitu korist. On želi koristiti ugled svoje obitelji, ali ne po svaku cijenu, što se vidi i u predstavi. Ništa mu nije važnije od moći, tako ja to vidim. Nije mu važno ništa drugo osim da bude tu, da zadrži svoju poziciju do kraja života, sve dok ne dođe trenutak kada mora otići u mirovinu ili umrijeti na kraju.
Kako biste opisali odnos između Petra i doktora Stockmanna?
To je kao odnos s institucijom, doživljavam ga kao brak bez emotivne povezanosti. Nema nikakve emotivne veze, osim žaljenja. Moj brat je više neka obaveza nego pravi odnos. Tako da je to prilično sebično. Kao i u ovom svijetu u kojem danas živimo, u 21. stoljeću, nemamo vremena ni za sebe, a kamoli za druge. Taj odnos je, dakle, dosta sebičan.
Kako su Vas redateljica i tekst vodili ka razumijevanju Petrovih postupaka?
Mislim da je tekst sam po sebi jako snažan i da nas je povukao sa sobom. Na početku, redateljica Nina Nikolić nas je povela u taj proces, i to svjesno, svaki dan gledamo taj dim kako negdje gori, i svi se pitamo: ‘Tko je odgovoran za ovo?’ Svi ga vidimo, ali nije moja odgovornost, niti tvoja, pa čija je onda? Tako smo ušli u to ludilo, počeli smo osvještavati percepciju i gledati svijet oko nas, kako je sve zagađeno. I tako nas je to vodilo kroz cijeli proces, da osvijestimo gdje nas propaganda pritišće toliko da postanemo svjesni i osjetimo potrebu i želju da to što smo pročitali podijelimo s publikom, da se čuje i vidi.
Koristi li Petar u predstavi riječi kao svoje oružje?
Riječi, riječi, riječi. Jesu li to stvarno riječi ili je to ucjena? Opet, tu je propaganda, gdje se stalno manipulira i propagira. U predstavi se spominju i novinari, stalno su u nekom sukobu. Nedavno sam čuo jednu rečenicu prije nego što smo došli ovdje u Brčko: “Doći će vrijeme kada će se više prodavati novinari nego novine.” To je apsolutna istina. Propaganda je to učinila, ne samo da tražimo neku svrhu, nego smo potpuno izgubljeni u onome što nam je zadatak – što mi kao novinari, kao gradonačelnici, kao doktori, stvarno trebamo raditi. Kada svatko počne raditi svoj posao, dolazimo u situaciju u kojoj stalno optužujemo one koji znaju što rade, da zapravo ne znaju.
Kroz Veselinovljev portret Petra Stockmanna, publika ima priliku promatrati kako politika ne samo da oblikuje društvo, već i korumpira ljudske odnose. Njegova interpretacija otvara prostor za razmišljanje o etici političke moći, osobnoj odgovornosti i utjecaju koji takvi sukobi imaju na pojedince, obitelji i zajednice.
Piše: Ena Gluhaković
Foto: Dragan Deanović