Predstava „Tri prikazivanja Boga”, po tekstu i u režiji Aleša Kurta, predstavlja provokativno i filozofsko putovanje koje se bavi pitanjima vjere, postojanja i ljudske prirode. Kroz tri različite priče Kurt istražuje kompleksnu i često kontradiktornu ljudsku potrebu da razumije Boga i svrhu postojanja, dok istovremeno postavlja teška pitanja o moralu, sudbini i ulozi božanskog u svakodnevnom životu.
Ova predstava kombinuje ironiju i duhovnost, donoseći narativ kroz koji se publici postavlja izazov da preispita sopstvena uvjerenja. Svako od tri „prikazivanja” predstavlja različit pristup odnosa čovjeka prema Bogu. Kurt koristi oštar jezik, dijaloge i simboliku kako bi stvorio scenski prostor gdje se prepliću teologija, filozofija i ljudske slabosti.
Posebnu snagu ovoj predstavi daju glumci Narodnog pozorišta Tuzla. Na sceni Internacionalnih teatarskih susreta u Brčkom imali smo priliku gledati glumce kako svoje uloge igraju sa velikom predanošću, oživljavaju likove i njihove unutrašnje borbe. Njihove izvedbe prenijele su duboku simboliku teksta.
Mlada i perspektivna članica ansambla Narodnog pozorišta Tuzla, glumica Irma Zukić, spretno je odigrala četiri uloge u predstavi “Tri prikazivanja Boga”. Publika u Brčkom gledala je u ulogama Djevojke u bijelom, dječaka Hurbineka, Logorašice i Voditeljice podcasta, a sa nama je nakon odigrane predstave podijelila dio onoga što ona doživljava igrajući ovaj komad.
“Igrati ovu predstavu je prije svega jako izazovno. Aleš Kurt je divan reditelj sa kojim smo jako dobro surađivali. Svaki moj lik je poseban, ima svoju priču i težinu. Naročito izazovan mi je bio dječak Hurbinek koji je vrlo specifičan lik. On je zaista postojao, nije izmišljen. Uspjeli smo da različitim istraživanjima što detaljnije dođemo do skice koja je poslužila za njegov lik”.
„Tri prikazivanja Boga” nije predstava koja će ponuditi lake odgovore. Naprotiv, ona poziva na razmišljanje o temama koje su stare koliko i samo čovječanstvo. Kako ste je Vi doživjeli?
Svaka nova predstava predstavlja novi izazov. Gledam na nju kao na novi zadatak iz kojeg se uvijek izrodi i nova ljubav. Uvijek se trudim da svaku predstavu kao glumac što bolje odradim. Kada je u pitanju predstava koju smo odigrali na brčanskom festivalu, moram reći da je ona meni najdraža predstava koju sam do sada radila u Narodnom pozorištu Tuzla. Imamo odlične saradnike, sjajnu kostimografkinju Vesnu Teodosić koja je napravila odličan posao, zajedno sa djevojkama koje rade šminku. I scenografija nam je za svaku pohvalu. Sve se upotpunilo. Pored priče i glume i svi drugi efekti su se složili pa za rezultat imamo predstavu na koju možemo biti ponosni. Svaki put kad je igramo osjećam se sretno. Gdje god da smo je izvodili, bilo na festivalima ili kod nas u Tuzli, uvijek to igranje dobro prođe i publika dobro reaguje.
Veoma je bitno kako će publika reagovati, jer bez dobre reakcije publike nema ni uspješne predstave. Šta je sa glumcima – šta je njima potrebno da dobro rade svoj posao?
Ja sam počela sa glumom još kao mala, išla sam u dvije različite škole glume. Slijedom toga došla je i Akademija dramske umjetnosti. Kao student sam ušla u Narodno pozorište, gdje danas i radim. Gluma je moja velika ljubav. Ja to mnogo volim, trudim se da učim, napredujem i uživam u tome. Kao mala sam rekla da želim biti glumica i tako se i desilo. Valjda se čovjek rodi s tim. Mislim da se to upravo meni dogodilo. Riječima ne mogu opisati koliko volim ovaj posao. I sretna sam što mogu da radim ono što volim.
Iako ste po godinama mladi, dosta je angažmana iza Vas. Čini mi se da rado pohodite festivale, pa tako i ovaj naš u Brčkom na kojem ste upisani kao nagrađivana glumica.
Moj prvi projekat u Narodnom pozorištu Tuzla je Posljednja ljubav Hasana Kaimije. S tom predstavom smo došli u Brčko i to je bio moj prvi susret sa ovim festivalom. Imala sam veliku tremu ali sam bila i jako ponosna. Nosim sa sobom lijepa sjećanja na to učešće, pogotovo jer smo uzeli i nagrade te godine. Poslije toga smo igrali i Pijanu noć. Sada, nakon nekoliko godina, evo me opet u Brčkom, ovoga puta sa predstavom u kojoj igram četiri uloge i zaista se lijepo osjećam.
Piše: Alma Kajević
Foto: Dragan Deanović