Bosanskohercegovački glumac Vedran Đekić u predstavi “Orestija” Narodnog pozorišta Sarajevo, rađenoj prema tragediji dramatičara Eshila u režiji Slobodana Unkovskog, tumači ulogu Agamemnonovog sina Oresta koji ubija svoju majku, kako bi osvetio očevu smrt. Nakon dolaska u Atinu pred sud i boginju Pravde, Orest biva oslobođen, ali njegova savjest ga proganja.
“Mislim da nijedan čovjek ne može biti sretan i zadovoljan kada iz bilo kojeg razloga ubije svoju majku. Ali nažalost u samom istraživanju ovog lika sam našao da je kod nas u Bosni i Hercegovini bilo preko 26 slučajeva vezano za ubistvo majke. I nekako ta sama činjenica i spoznaja mi je bila zapravo jako zastrašujuća, i bio sam prije svega tužan i nesretan zbog te spoznaje”, kazao je nakon predstave u Brčkom Vedran Đekić.
Iako Orest nije kažnjen za smrt svoje majke, Đekić ističe da on nije slobodan čovjek.
“Jedini trenutak kada postaje slobodan je kada izvrši sam čin ubistva majke. Zato što u tom trenutku ne mora ništa da ispuni, niti da obavi nikakav zahtjev, bilo kakvog boga, nikakve sudbine. I jedino tada, u tom trenutku je spokojan i taj spokoj traje možda par sekundi.”
Govoreći o povezanosti ove predstave i našeg realnog života naglašava da u oba slučaja svjedočimo kako kazna rijetko stigne moćnike, a moralna odgovornost gotovo da ne postoji.
“Još uvijek imamo ljude koji su ubice svojih majki i koji su na slobodi. I dan danas ti ljudi obnašaju najnormalnije funkcije kako na poslu, tako kao časne, moralne komšije i uopšte nisu kažnjeni za to. Iz kojih razloga? Da li zato što su politički zaštićeni ili što pripadaju određenim strujama? Nebitno, ali ne smije postati pravilo i ne smijemo da živimo i dozvoljavamo da takve stvari prođu nekažnjeno.”
Također naglašava da smo i danas okruženi ljudima koji nisu u stanju da donesu odluku da li je neka osoba kriva ili ne za svoj zločin.
“Svi se smatramo časnim, moralnim, dostojnim komšijama, sugrađanima, a dozvoljavamo da nam se dešava ovo što nam se dešava. Dozvoljavamo da nas otruju nekim strelicama koje su već davno prevaziđene, koje su ostavile ozbiljne ožiljke i krvave tragove, pogotovo kod nas. Dešava nam se to da mladi ljudi budu zlostavljani, pretučeni, gdje smo svjedoci raznoraznih ubistava u javnim gradskim prevozima, parkovima. I zapravo svi ti časni ljudi ostaju nijemi, ostaju bez ikakve reakcije. Tako da mislim da je u ovom slučaju nekako očekivano i vrlo aktuelno što je baš u to doba ovo djelo napisao sam Eshil.”
Kako kaže, motiv za tumačenje uloge Oresta nalazi u svemu.
“Nažalost, imamo dosta i motiva koji nas okružuju, stradanja koja smo proživjeli, tragičnih trenutaka. Ali ono što je najtragičnije u svemu tome je stvarno što sam vođen tim “geni pamte traume” i iz toga se crpi snaga i energija u svakoj kreaciji i izvedbi lika Oresta”, zaključio je na kraju razgovora Vedran Đekić.
Stalni je član Drame Narodnog pozorišta Sarajevo od 2014. godine. Glumu je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu (2008). Pored brojnih pozorišnih uloga, glumio je i u nekoliko televizijskih serija i dugometražnih filmova.
Piše: Suada Mujdanović
Foto: Dragan Deanović