Koncepcijski osnov odabira i vrednovanja predstava (selektor Susreta je bio prof. dr. sc. Srdjan Vukadinović), za 19. Susrete pozorišta BiH u Brčkom (2002. g.), bio je zasnovan na jedinstvu pozorišnih / teatarskih / kazališnih različitosti. Jezičke, žanrovske, estetske i izražajne različitosti prepoznatljiva su specifičnost bosansko – hercegovačkog društva i bosansko – hercegovačkog pozorišnog trenutka. Ovakav koncepcijski osnov za 19. Susrete bio je opravdan iz razloga što su to bili Susreti kontinuiteta sa prethodnih osamnaest održanih, od kojih su se poslednji na brčanskoj pozornici odigrali jedanaest godina prije devetnaestih (1991. g.). Razlog za pomenuti koncepcijski osnov 19. Susreta je i taj što je selekcija bila ograničena prijavama teatarskih projekata, a ne slobodnim odabirom na osnovu cjelokupne egzistirajuće pozorišne produkcije u Bosni i Hercegovini (Federacija BiH i Republika Srpska). Ako se pri tome imaju u vidu pokušaji onemogućavanja organizovanja 19. Susreta od strane nekoliko teatarskih kuća (Kamerni teatar 55 Sarajevo, Teatar SARTR, Bosansko narodno pozorište Zenica, Narodno pozorište Tuzla, Pozorište mladih Sarajevo, Narodno pozorište Mostar) iz Federacije BiH, koji su bili prisutni prije pokretanja i obnavljanja Susreta, ovakav koncepcijski osnov je i utoliko bio realnije ostvariv.
Devetnaesti Susreti pozorišta BiH u Brčkom organizovani su kroz zvanični i off program. U zvaničnu konkurenciju uvršteno je devet predstava.
U zvaničnom dijelu programa devetnaestih Susreta pozorišta BiH, koji su održani od 31. oktobra do 8. novembra 2002. godine, prikazane su sljedeće predstave: „U Zvorniku ja sam, ostavio srce svoje“ (NP Sarajevo), „Porodične priče“ (Narodno pozorište RS Banja Luka), „Ptičice“ (NP Sarajevo), „Derviš i smrt“ (Gradsko pozorište Živinice), „Mimar“ (Teatar mladih Mostar), „Tužni princ“ (Dječije pozorište RS Banja Luka), „Sumnjivo lice“ (Pozorište Prijedor), „Oko u oko“ (NP RS Banja Luka) i „Derviš i smrt (Teatar 98 Tuzla).
Sve prikazane predstave u okviru 19. Susreta pozorišta BiH na veoma angažovan način komuniciraju sa aktuelnim društvenim trenutkom. Slučaj je to ne samo sa predstavama autora koji stvaraju na kraju drugog i početku trećeg milenijuma, već i sa djelima koja su napisana u nekim davnim vremenima. Različitosti ponekad kulminiraju na veoma agresivan način, ali u teatru kao u jednom istraživačkom laboratoriju sve te neuralgične tačke moraju se posmatrati na jedan miran i tolerantan način. Suština je to bitisanja društva različitosti kakvo je bosansko – hercegovačko. Angažman sam po sebi ne znači mnogo ako nije praćen estetskim i teatarskim vrijednostima. Svaka predstava ponaosob nosila po nešto toga specifičnog u sebi. Sve zajedno konstituišu jedinstvo različitosti.
Predstave izvedene na 19. Susretima, kako one u zvaničnoj konkurenciji, tako i u off programu korenspondirale su sa mnoštvom različitosti u bosansko – hercegovačkom društvenom i teatarskom ambijentu. Govori to o pozorišnim kodovima koji funkcionišu u BiH i na osnovu kojih se mogu prepoznati pravci egzistiranja bosansko – hercegovačke teatarske realnosti.
Budućnost poimanja pozorišta je u širem teorijsko-društvenom spoznavanju, promišljanju, analiziranju i istraživanju teatarskih pojavnosti. Mnoge značajne evropske i svjetske kazališne manifestacije i festivali tokom treće godine drugog milenijuma održavane su u duhu Brehtovog slogana po kome je “budućnost pozorišta u filozofiji”. Naravno, virtuelnost i spekulativnost u sferi djelatnosti kao što je teatarska imaju određene okvire koje determinišu tematske, estetske i izražajne odrednice.
S obzirom da bosansko – hercegovačko društvo već dugo živi svoj život između tradicije i modernosti koncepcijski osnov 20. SUSRETA POZORIŠTA BIH zasnovan je na tradiciji pozorišnih / teatarskih / kazališnih modernosti posmatranih u znatno širem društvenom kontekstu nego što to može omogućiti samo pozorište ili još šire umjetnost u opštem smislu. Tradicija modernosti svoje koncepcijsko objašnjenje na 20. Susretima, održanim od 01. do 08. novembra 2003. godine, imala je dvije pojavno – sadržinske ravni. Jednu predstavlja sam Festival, i to 2o. po redu, koji kao takav, (2003. g.), na osnovu broja prijavljenih pozorišnih predstava i teatarskih kuća, nosio je sa sobom nastavak kazališne tradicije u najsjevernijoj teatarskoj luci Bosne i Hercegovine, koja je jedno vrijeme bila zaustavljena modernizacijskim zapriječenostima.
Dvadeseti Susreti organizovani su kroz zvanični i off program. U zvaničnu konkurenciju, po prijedlogu – izboru selektora Srdjana Vukadinovića, uvršteno je sedam predstava koje su svojim estetskim i izražajnim dimenzijama u potpunosti zadovoljavale sadržinski obuhvat festivalske koncepcije.
Zvanični dio programa dvadesetih pozorišnih Susreta u Brčkom je bio koncipiran iz sljedećih teatarskih segmenata: „Tvrđava“ (NP Sarajevo), „Kraljice“ (SARTR), „To“ (Kamerni teatar 55 Sarajevo), „Novi život“ (Teatar Kabare Tuzla), „Katarina Kosača – poslednja večera“ (Teatar mladih Mostar), „Te sjajne godine opsade“ (NP Tuzla) i „Ljubinko i Desanka“ (Narodno pozorište RS Banja Luka).
Predstave izvedene na XX Susretima pozorišta / kazališta, kako one u zvaničnoj konkurenciji, tako i u off programu korenspondirale su sa koncepcijskim okvirom iskazanim u tradiciji modernosti. U predstavama je moguće prepoznati pozorišne kodove tradicijske drame iskazane u različitim žanrovskim modalitetima kojima se u scenskoj inscenaciji prilazi modernim teatarskim sredstvima zasnovanim na žanrovskoj samosvijesti.
Pišu: Srdjan Vukadinović i Jakov Amidžić
Foto: Dragan Deanović