Druge večeri Internacionalnih teatarskih susreta brčanska publika imala je priliku da gleda predstavu „Gospođica“ po romanu Ive Andrića, u režiji Đurđe Tešić, adaptaciji Vanje Ejdus i izvedbi Narodnog pozorišta Republike Srpske Banja Luka.
Na konferenciji za novinare upriličenoj nakon izvođenja ove predstave druge festivalske večeri, selektor Susreta Goran Damjanac istakao je da je ovo izvođenje dokaz vrlo uspješnog transponovanja proznog djela Ive Andrića u dramsku formu. Također je smatrao da je bilo vrlo važno da se „Gospođica“ nađe na repertoaru ovogodišnjih Susreta jer je jedina predstava u selekciji koja je adaptacija, odnosno dramatizacija proznog djela.
„Po mom mišljenju ovo je vrlo uspjela dramatizacija dramaturškinje Ejdus u saradnji sa rediteljkom, odnosno uspjele su da postignu dinamiku koja je bila neophodna za pričanje jedne lirske priče. Tretman ove teme je sam po sebi vrlo aktuelan, jer govori upravo o odnosima kojih smo sada svjedoci u vremenu tranzicije, neoliberalnog kapitalizma, jedne filozofije koju možemo da prepoznamo u današnjici na svakom koraku. Što se tiče režije ovo je vrlo scenski oku prijemčivo izvođenje „Gospođice“, ali da to nije niti jednog momenta smetalo pričanju priče. Podvig i najveći uspjeh u pozorištu je ispričati priču na zanimljiv način. Najzanimljiviji element su glumci gdje se vidi jedna ujednačena igra, visok nivo discipline, što je učinilo da pričanje ove priče ima svoj neki ritam koji uz muziku podsjeća na ritual“, pojasnio je Damjanac.
Direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske Banja Luka Dijana Grbić kazala je da je ova predstava, koja je svoje premijerno izvođenje imala prošle godine 18. oktobra, do sada dobila izvrsne kritike pozorišne javnosti, ali isto tako radnika i publike.
Umjetnička direktorica i redateljica Đurđa Tešić govoreći o procesu nastanka same predstave, istakla je da je bilo vrlo teško pronaći scenski jezik kada je u pitanju Andrić.
„To je kompleksna misao pretvorena u jednostavnu rečenicu, konkretno u ovom romanu ako analiziramo dramaturški, lik gospođice Rajke Radaković to je zapravo antidramski lik jer je ona studija jednog karaktera u kojem imamo objektivni glas pisca, odnosno imamo epski stil pripovedanja što je u suštinskoj suprotnosti od dramskog i najteže je bilo kako preneti taj introvertni lik koji nema klasičnu dramsku radnju. Dosta smo na probama dodavali svašta i menjali, svako je doprineo svojim razmišljanjima i sklopile su se okolnosti“, dodala je redateljica Tešić.
Glumica Slađana Zrnić koja je glumila lik gospođice tvrdice Rajke Radaković, naglasila je da smatra da je ova predstava „Gospođica“ pronašla njih, odnosno da se sve poklopilo u smislu da je redateljica Tešić 10 godina radila na tome, da je ona sama iščitavala i istraživala i željela da je glumi, da je atmosfera u radu na predstavi bila odlična.
„Mislim da je Gospođica sama po sebi, taj fenomen tog lika, tog Andrićevog djela, jednostavno došao do nas i izabrao nas. Vi ćete biti provodnik tog karaktera, jedne epohe, jedne priče da se danas ispriča. Luksuz je da ja kao glumica, i moje kolege, imamo priliku da govorim Andrića koji se rijetko govori sa scene, gotovo nikako, i da govorimo tako pametne i jasne stvari koje karakterišu naše društvo u Bosni i Hercegovini“, istakla je Zrnić.
Dramaturg Jelena Paligorić Sinkević iz Beograda ovom prilikom je, govoreći o Andriću na sceni, rekla da joj je ova predstava u odnosu na druge koje je gledala interesantna, jer je rediteljski pristup nepretenciozan i vrlo jednostavan.
„To otvara jednu novu temu u pozorištu, a to je kako čitati prozne klasike ovog prostora i čini mi se da smo sada kao društvo zreli da ih čitamo kao izvedbeni tekst. Mislim da je to jako bitno za mladu publiku kako bi im se kroz predstavu približe klasični pisci, jer nemaju vrijeme ni koncentraciju za čitanje. Jako je važno i što je ova dramatizacija savremena i ne ostavlja prostora za slobodno tumačenje. Ovu predstavu moramo posmatrati znatno šire baš iz tog razlog iz koga je i Andrić pisao. Sve je fenomene ovog prostora dizao na globalni nivo, da budu jasni svima, zato je i prevođen i prepoznat, u krajnjoj liniji zato je i dobio Nobelovu nagradu. Važno je da brinemo o tom nasleđu klasika“, zaključila je Paligorić Sinkević.
Piše: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dragan Deanović