Promišljanja teatarske umjetnosti na način da se konstituišu u okviru festivalskog dešavanja od velikog su značaja za promociju kazališta, predstava i protagonista, kao i konstituisanje ozbiljne i kritički osviještene festivalske publike. Festival pozorišnog stvaralaštva u Brčkom je započeo 1974.godine s namjerom da bude mjesto susretanja pozorišnih kuća, predstava, autora i drugih protagonista, prvih godina iz Bosne i Hercegovine, a kasnije i iz regiona koji obuhvata južnoslovenski prostor. U poluvjekovnom egzistiranju (1974 – 2023) održano je četrdeset pozorišnih / kazališnih Susreta, budući da od 1991. do 2001.godine isti nije organizovan zbog dekonstrukcije i dehumanizacije južnoslovenskog društva, kada je teatarska umjetnost morala ustupiti mjesto nasilju i razaranju.
Od prvog do sedamnaestog, Festival je nosio naziv Susreti profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine i to su Susreti kontinuiteta. Osamnaesti Festival koji je organizovan u predvečerje razarajućih dešavanja, 1991.godine, nosio je naziv „Revija profesionalnih pozorišta Bosne i Hercegovine“. Poslije pauze od desetak godina 2002.godine su organizovani obnovljeni, od tada pa do 2021.godine su Susreti pozorišta / kazališta Bosne i Hercegovine. Od dvadeset i druge, pa do dvadeset i treće godine trećeg milenijuma Festival se transformiše u Internacionalne teatarske susrete Brčko distrikta BiH.
Susreti u Brčkom su festival takmičarskog karaktera gdje se dodjeljivalo i dodjeljuje mnoštvo nagrada za najbolju predstavu i protagoniste u pojedinim segmentima teatarskog bića. Nagrade su dodjeljivali razni žiriji, od onoga publike, preko novinarskog i žirija amaterskog pozorišta „Vaso Pelagić“ do stručnog žirija.
Osnovna koncepcijska značajka Festivala do XXXIX po redu (2022.godina) bazirana je na domaćem tekstu, odnosno tekstu pisanom na jednom od jezika južnoslovenskog jezičkog područja koji svi razumiju i za koje ne treba prevodilac, a koji su se u Bosni i Hercegovini prije devedesetih godina nazivao srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski, a od Dejtonskog Ustava (1996) bosanski, hrvatski i srpski jezik. Od 2022.godine kada se Festival transformiše u Internacionalne teatarske susrete Brčko distrikta BiH u zvaničnu konkurenciju uvrštene su i predstave pisane na drugim jezicima. Inače, par predstava koje su izvedene na prvim Susretima, kao i na Reviji profesionalnih pozorišta BiH su bila djela stranih autora.
Pored zvaničnog programa na Festivalu se u okviru pratećih programa prezentiraju i veoma zanimljivi sadržaji koji plijene posebnu pažnju. U okviru pratećih programa Susreta učestvovali su svi najznačajniji živi dramski stvaraoci (pisci, reditelji, glumci) sa južnoslovenskog prostora.
Gotovo sve prikazane predstave u okviru pozorišno / kazališnih Susretanja na veoma angažovan način su komunicirale, i komuniciraju sa aktuelnim društvenim trenutkom. I to bez izuzetka o kojem je društvenom razdoblju riječ. Slučaj je to, ne samo sa predstavama autora koji su stvarali od 1974-2023.godine, već i sa djelima koja su napisana u nekim davnim vremenima. Različitosti ponekad kulminiraju na veoma agresivan način, ali u teatru kao u jednom istraživačkom labaratoriju sve te neuralgične tačke moraju se posmatrati na izuzetno miran i tolerantan način. Suština je to bitisanja društva različitosti kakvo je bosansko – hercegovačko, a i južnoslovensko. Angažman sam po sebi ne znači mnogo ako nije praćen estetskim i teatarskim vrijednostima. Svaka predstava na Susretima, ponaosob nosila je po nešto toga specifičnog u sebi. Sve zajedno konstituišu jedinstvo različitosti.
Pozorišno kazališno dokumentarna izložba koja se bavi Susretima na sceni jedinstva različitosti obuhvata hronološki slijed svih pozorišnih predstava koje su selektirane u zvanični program, kao i druge programske oblike (izdavačka djelatnost, pozorišno dokumentarne izložbe, prateći programi), koji su obilježili poluvjekovno postojanje Festivala (od 1974 – 2023. godine).
Trajanje pozorišno kazališnih Susreta nosilo je sa sobom u određenim vremenskim razdobljima značajne i korjenite teatarske mijene. Kako one u programsko repertoarskom smislu, tako i u produkcijskom. U razdoblju od 1992, pa do 1995.godine, pojedini teatri su promijenili ime (banjalučko Narodno pozorište Bosanske krajine, prvo u Krajiško narodno pozorište, a potom u Narodno pozorište Republike Srpske, kao i zeničko Narodno pozorište u Bosansko narodno pozorište). Takođe, nastali su u tom razdoblju i neki novi teatri u Bosni i Hercegovini, kao što su Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru i sarajevski SARTR. Na izložbi o Susretima na sceni jedinstva različitosti se kao puni naziv pojedinog teatra uzima onaj koji je određena teatarska kuća imala u momentu nastupa na festivalskoj pozornici. Na taj način sačuvani su autentičnost i strukturna bit Festivala, kao i svake teatarske kuće ponaosob.
A Susretanja pozorišta / kazališta u Brčkom su na festivalskoj pozornici jedinstva različitosti, svoja teatarska i društvena traganja tokom pet decenija i četrdeset festivala zaokružili u 320 predstava koje su nastale iz pera 226 autora. Sve te pozorišne projekte na scenu je donijelo 1412 glumačkih protagonista i izvođača, zatim 155 reditelja, 138 scenografa, 132 kostimografa, 108 autora muzike i niz drugih protagonista, saradnika i članova autorskih timova. Značajna je i prepoznatljiva to teatarska festivalska baština. Ona najbolje oslikava višeslojnu festivalsku misiju kreativnih i društvenih različitosti koja je neraskidivo uspostavila saradnju i zajedničko bivstvovanje mnoštva zajednica, teatarskih kuća i velikog broja protagonista. Te različitosti konstituišu i uvezuju sve ono što se možda ponekad činilo da je urušeno. Otvorenost Susretanja u brčanskoj teatarskoj luci u svim vremenima ostaje nešto što je nezaobilazna i neizbrisiva činjenica. Impresivnost toga i takvog čina daleko je prevazišla sve granice bilo kojeg karaktera i bilo kojeg mentalnog segmenta svijesti. Jer, raznolikost kreacije i tragalačkog teatarskog čina nikada nije imala nikakvo ograničenje, osim samo onog kojeg limitira (ne)talentiranost određenog aktera kazališnog čina.
Pišu: Jakov Amidžić i Srdjan Vukadinović
Foto: Dragan Deanović