Društvo vrijedi onoliko koliko se brine o najugroženijima

Predstava “Moj sin samo malo sporije hoda” Sarajevskog ratnog teatra (SARTR)  je priča o porodičnim odnosima koji su narušeni jer je sin Branko vezan za invalidska kolica. Brankova bolest aktivira slabost njegovih najbližih, zbog čega, između ostalog, svjedočimo njihovom egoizmu, samoobmanjivanju i nemogućnost prihvatanja drugog i drugačijeg. Lik Branka tumači bosanskohercegovački glumac Enes Kozličić, koji je u intervjuu nakon predstave u Brčkom kazao da je velika čast, ali i odgovornost igrati jednu ovakvu ulogu.

“Sigurno da je ovo jedna od zahtjevnijih uloga, barem što se tiče moje karijere koja je na samom početku. Svaki put je nekako zahtjevna uloga, jako iscrpi ali mislim da je tekst jako dobar, i jako je dobar odabir teme. Naravno imamo puno klasika koje se danas postavljaju u pozorištima, čak i na filmu, međutim mislim da je ljudima danas malo bliža ovakva jedna priča, koja je onako bliža jednom običnom čovjeku. Ne tiče se nekih velikih stvari, velikih koraka, nego jedna obična životna priča, priča jedne porodice, u ovom slučaju, priča jedne porodice u kojoj je sin u kolicima”, rekao je glumac Enes Kozličić.

Kozličić je izrazio zadovoljstvo veoma pozitivnim reakcijama brčanske publike na ovu predstavu.

“Jako mi je drago da sam igrao u Brčkom. Želja mi je nekako da igram u svim našim gradovima, pa ako sam već bosanskohercegovački glumac”, istakao je.

Glumac je pokušavao da što više prije same predstave bude u invalidskim kolicima kako bi se prilagodio ovoj ulozi.

“Često mogu osjetiti donekle, koliko je i kako tim ljudima zapravo teško. Kad sjedim npr. malo ispred vrata pozorišta, kad ljudi prolaze, stvarno vas gledaju kao da nešto nije u redu, kao nešto čudno, neobično. Kroz ovu ulogu sam uspio otkriti neke poteškoće npr. da u većinu naših pozorišta se ne može ući kolicima, ali eto to je jedna od tih poteškoća”, naveo je Kozličić.

Piše: Suada Mujdanović

Foto: Dragan Deanović