Druge večeri Internacionalnih teatarskih susreta brčanska publika imati će priliku uživati u predstavi Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke “Gospođica” rađenu po tekstu Ive Andrića, u režiji Đurđe Tešić.
Glumačko biće u stalnoj je potrebi za analizom duha. Za pronicanjem u one najdublje i najskrivenije slojeve ljudske duše, golim okom slabo vidljive. Za potragom onog nečega što čuči skriveno ispod odijela, ispod riječi, ispod ponašanja. Jer to „nešto“ pokreće to biće da čini razna djela i zlodjela. Nema ničeg uzbudljivijeg, nego kada u romanu otkriješ književni lik (toliko tajanstven i toliko strašan, tebi dalek a baš zato intrigantan) i kada te neka neobuzdana sila nagoni da pokušaš da razumiješ šta je to što ga pokreće da radi baš ono što je veliki pisac napisao. Moje glumačko biće zaintrigirala je baš ta mračna i strašna Rajka Radaković. Osjetila sam njenu duboku tugu i zaglavljenost u sopstvenom sljepilu. Zaintrigiralo me je to škrto, bolesno srce koje je potpuno devijantno shvatilo pojmove odanosti i ljubavi. Zaintrigirala me je ta neostvarena ženstvenost koja je prinijela žrtvu mrtvom ljubavniku. Zaintrigiralo me je to nesvjesno uživanje u tuđoj muci, i ta skamenjenost srca koje se na kraju slomi, nakratko probije do svjetlosti ljubavi i ponovo vrati sopstvenoj skamenjenosti i jedinom smislu života, tj. besmislu samoće i otrgnutosti od svega, pa i same sebe. Slijepa za sve, a najprije za društveni trenutak u kome se našla, sebična i sama, odana samo sopstvenoj iskrivljenoj uspomeni. U manjku dramatizacija ovog remek-djela naše književnosti, odvažila sam se prvi put u životu, da pokušam da dramatizujem ovu novelu i da joj udahnem ritam i formu koja se meni učinila bliskom i potentnom za rad u pozorištu. Nije slučajno što je ova priča tako rijetko dramatizovana, jer je jako kompleksna i obuhvata cijeli jedan život. Seli se iz Sarajeva u poslijeratni Beograd, a najprije je bazirana na unutrašnjim preživljavanjima, mislima i osjećanjima glavne junakinje, koje pak naš narator, tj. pisac maestralno posmatra, analizira, secira i komentariše. Iz tog razloga, smatrala sam da je značajno da glas naratora, kao nekog objektivnog posmatrača sa strane, ostane prisutan i u samoj dramatizaciji. Rad na ovoj dramatizaciji započela sam još 2009. godine, u vrlo intenzivnoj saradnji sa rediteljkom Đurđom Tešić, kada je nastalo nekoliko različitih verzija. Tražile smo priču, formu, stil. Probijale smo se kroz gusti materijal Andrićevih bravuroznih misli i uvida, da bismo na kraju došle do finalne dramatizacije, koja i dalje ostaje otvorena za mijenjanje i prilagođavanje, jer pozorište čine ljudi koji ga stvaraju, te vjerujem da je divna ekipa koja je stvarala ovu predstavu dodala još puno slojeva koji su njima u procesu stvaranja bili potrebni da ispričaju svoju priču. Pozorište je živa stvar, a drama je predložak pozorišnim stvaraocima da kreiraju svoj svet.
Vanja Ejdus
Riječ reditelja
Duboko povezane željom da se scenski bavimo likom i temom Andrićeve Gospođice, a smatrajući da je jedina postojeća dramatizacija pisana u duhu i pozorišnom izrazu tadašnjeg vremena, odlučile smo, dosta hrabro, Vanja i ja, još pre nekih desetak godina da pokušamo zajedničkim snagama da napravimo novu, našu. Nažalost, do realizacije tada nije došlo i višemjesečni rad ostao je u nekoj fioci čekajući bolja vremena. Kada me je Narodno pozorište Republike Srpske pozvalo da, na moju veliku radost, ponovo sarađujemo i izrazilo želju da to bude baš ovaj roman, bilo mi je jasno da su se sada kockice sklopile. Kroz umjetničko prijateljstvo dugo dvije decenije znala sam za Vanjine skrivene talente za pisanje i nije mi trebalo dugo da shvatim da nisam pogriješila. Izuzetno nadahnuto i predano prionule smo na posao. Vanja iz bogatog scensko-glumačkog iskustva, osjećaja za dramsku formu i talenta za scensku situaciju, ja iz rediteljske pozicije, navodeći nas kroz cjelinu priče, radnje i likova. Puno smo radile na tekstu. Zatim sam na probama intenzivno nastavila rad sa glumcima koje izuzetno cijenim. Neki od njih su i sami više puta željeli da se bave Gospođicom. Mladi talentovani dramaturg od samog početka bio je kao dio stare dobro uhodane ekipe. Svi saradnici na istom tragu… Pitam se, šta nas je to sve tako hipnotički privuklo ovoj priči? Držali smo se čvrsto, pre svega, onoga što smo osjetili u romanu. Kroz lik Rajke Radaković Andrić nam daje minucioznu studiju jednog karaktera patološki opsjednutog štednjom i zgrtanjem novca, žene koja se slijepo i opsesivno vezala za zavjet dat svom ocu na samrti nakon što je bankrotirao i osramoćene ih ostavio same. Nju, još uvijek djevojčicu i njenu majku, na prelazu iz starog sveta koji se urušava Prvim svjetskim ratom i stvaranju novog kapitalističkog i modernog društva osnovanog na robovima kamata i carstvu novca. U toj strašnoj pukotini sveta bez pravednosti u kojoj će stradati mnogi i izgubiti svi, rađa se jedan neobičan i u svjetskoj literaturi nepoznat karakter ženskog Šajloka, tvrdice i zelenaša bez morala i milosti. „Krpež i trpež kuću drže“, govori Gospođica Rajka Radaković štedeći strasno i uporno svaki dinar dok teži svom cilju – da stekne svoj prvi milion. To je ono što vidimo iz priče. Ali šta nas toliko privlači njenom karakteru u dramskom smislu? Razmišljam kakva je to sudbina i zašto nas se tiče. Osjećam nekakav neobjašnjiv strah. Gospođica podsjeća na današnje vreme, koje tlači svakoga i u kome nema savjesti, u kome svako grabi i snalazi se samo za sebe, u kome je novac postao božanstvo. Razmišljam kakav je to život bez ljubavi, bez samilosti, empatije, život proveden u opsesivnoj strasti za materijalnim, u strahu od bankrota i propasti koje nam društvo nameće? Razmišljam kako nas kapitalizam gura u provaliju bez dna, gdje nam je jurenje novca postalo cilj, zapravo, novac postao cilj a ne sredstvo za život i da je takav život magla u kome lupa zgrčeno srce puno bola i u kome poput starog sata koji otkucava vreme odjekuju pitanja…Kuda?… Zašto?
Đurđa Tešić
Pisac: Ivo Andrić
Dramatizacija: Vanja Ejdus
Režija i adaptacija: Đurđa Tešić
Scenograf: Dragana Purković Macan
Kostimograf: Ivana Ristić
Kompozitor: Vladimir Pejković
Scenski pokret: Emir Fejzić
Dizajn svjetla: Radomir Stamenković
Dramaturg predstave: Aleksandar Vasiljević
Lektor: Nataša Kecman
Inspicijent: Miodrag Markićević
Sufler: Svjetlana Popović
Predstava traje sat i trideset minuta
Uloge:
-Premijerna podjela-
Gospođica: Slađana Zrnić
Majka/ Narator: Nataša Ivančević
Jovanka/ Gospođa sa šeširom / Rođaka/ Narator: Snježana Mišić
Dajdža Vlado/ Ratko Ratković/ Glasovi / Narator: Bojan Kolopić
Rafo/ Petar Budimirović /Glasovi /Narator: Danilo Kerkez
Rezika / Rođaka / Karmensita/ Narator: Belinda Stijak
Veso / Pop / Simo / Rođak / Muzičar u kafani / Glasovi / Narator: Pavle Pavić
Muzičari**: Anastasija Marić, violina i Marko Kovačić, kontrabas