U okviru pratećeg programa Internacionalnih teatarskih susreta Brčko distrikta BiH održan je okrugli sto na kojem se govorilo o koncepcijskoj profilaciji festivala. Svako vrijeme nosi neke svoje osobnosti, a Susreti pozorišta, odnosno, Internacionalni teatarski susreti Brčko Distrikta BiH, vodeći računa prije svega o svojoj publici i osluškujući njihove želje ide u korak sa vremenom i nastoji svojoj vjernoj publici ponuditi samo najbolje.
S toga je ove godine i došlo do nove koncepcije festivala i njegovog novog naziva, kazao je direktor festivala, Jakov Amidžić. „Festival kao jedno živo tkivo, kao jedan mini život, mora biti u korelaciji sa društvom, u korelaciji sa teatrima, koji su osnova festivala i naravno, sa publikom. Mi smo pokrenuli obnovu festivala zbog potrebe brčanske publike, ali i u isto vrijeme zbog našeg nastojanja, jer smo imali dovoljno sredstava, da potaknemo domaći dramski tekst. I čitava priča se 20 godina nakon obnove svodila na to. Međutim, u jednom momentu vidite da je model potrošen, da život ide dalje i da mi moramo u skladu sa novim trendovima, kako u teatru, tako i novim društvenim trendovima, moramo se mijenjati. Činjenica da smo se drastično promijenili pomalo je izazivala strah, kod nas kao organizatora festivala, međutim, imali smo potporu vlasti Brčko distrikta i uspjeli smo. Vidjeli smo već nakon prve predstave, Molijerovog „Škrtca“ da je to fino krenulo, da je publika dobro prihvatila ovu promjenu. Moramo reći da smo osluškivali i šta će reći taj teatarski svijet u BiH, jer mi smo u zemlji imali dva festivala, koja su imala iste kriterije, to su Festival bh drame u Zenici i naš festival. Tako da smo mi napravili iskorak, a Zenici smo ostavili da radi ono što smo mi do sada radili, a mi idemo dalje.“
Čast da prvi izvrši selekciju za festival, sa novim propozicijama, imao je profesor i glumac, Vlado Kerošević iz Tuzle. Kaže, bila je to i veća odgovornost, ali mu je nova koncepcija festivala dala i novu inspiraciju da ovaj posao obavi na malo drugačiji, možda sadržajniji i kreativniji način, nego što je to bio do sada slučaj. „Svaki festival nakon nakon određenog vremena potroši svoj organizacijski i produkcijski, pa i menadžmentski model i na zahtjev publike, a vrlo često i nakon utemeljene analize onoga što se događalo proteklih, recimo 10 godina, dođe se do potrebe da se koncepcija promijeni. Tako da je meni sve to ove godine bio poseban izazov, jer promjenom koncepcije, promjenom pravila, promijenila se misija i vizija teatra, tako da se ove godine javila ta mogućnost da se dovedu najkvalitetniji i najkreativniji sadržaji iz BiH, ali i iz čitavog prostora Evrope, neovisno od toga odakle predstave dolaze, kojim se jezikom u njima govori, jer je jedino važno da one moraju biti titlovane na naš jezik. To je jedno, a s druge strane me raduje da su to i dalje ostali susreti, jer susretanja su, inače, najkreativniji, najinspirativniji oblik teatarskog nadmetanja, teatarske kompeticije.“
U svojoj skoro pola vijeka dugoj tradiciji pozorišni festival u Brčkom mijenjao je svoj naziv, ali i propozicije, pravila, podsjetio je profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli i urednik pratećeg programa festivala, Srđan Vukadinović. „Misija i vizija svakog festivala je mnogo složenija od bilo koje teatarske predstave. Festival nije predstava, to nije broj nabrojanih predstava i broj pozvanih predstava, to je taj specifikum kome se mora prići veoma oprezno sa jednom rafiniranošću i estetskom i produkcijskom i svakom drugom. Festival je društvena činjenica, jer on sadrži dva oblika komunikacije. Na jednoj strani je estetska komunikacija, a na drugoj socio-kulturna komunikacija. Ovaj festival je jedna nepobitna društvena činjenica po kojoj se Brčko prepoznaje i to je ono što je bitna odlika i čemu teži svaki festival. Ovo je, dakle, jedna činjenica koja traje skoro pet decenija i s toga je odgovornost onih koji ga organizuju mnogo veća upravo zbog te dinamike vremena i pokušaja traženja nekih rješenja u novom ključu. Ovo je jedan novi društveni ključ u kome je došlo do promjene ovog festivala, jer uvijek se nastoji da se prate i savremeni produkcijski trendovi i savremeni tekstovi, ali naravno i zahtjevi publike koja to hoće da gleda. Jer, ako se nešto ovom festivalu dogodilo, dogodila se publika. Ti ljudi znaju da gledaju pozorište i slobodno se može reći da oni festival doživljavaju kao jedan ritual, a kada neko festival doživljava kao ritual to je mnogo više od jedne kulturne misije, to je mnogo više od nabrojanih osam ili pozvanih devet ili već koliko predstava.“
Važnu podršku Susretima pozorišta BiH, nakon njihove obnove početkom ovog vijeka, dao je i tadašnji gradonačelnik Brčko distrikta, Branko Damjanac. „Višegodišnje djelovanje ovih susreta je ostavilo velikog traga na građane, ali i na politiku i uopšte na život Brčkog, ali i okruženja. Sa druge strane dobili smo privilegiju da nam dođu tako značajna, poznata i vrlo važna pozorišna društva. Uvijek su Pozorišni susreti bili u domenu pažnje rukovodećih organa grada i pratili su promjene i nisu štedili ni novac, ali ni dlanove, ni svoje, ni građana da bi to nagradili.“.
Jedna od važnih promjena u samoj koncepciji brčanskog festivala tiče se dramskog teksta. Do sada su na festivalu izvođeni tekstovi pisani na jednom od jezika konstitutivnih naroda u BiH, a od ove godine nema tog ograničenja. Svjedoci smo da sve više u pozorištima imamo autorskih projekata reditelja i ansambla, dakle, reditelj i glumci polaze od praznog papira, a predstava, pa i sam tekst nastaju tokom proba. Koliko je njegovanje dramskog teksta važno za svaki festival, govorio je Dragan Despot, glumac i profesor iz Zagreba. „Govoriću o domaćem dramskom tekstu i to iz iskustva hrvatskih kazališta. Uvijek se, zapravo, nastojalo da se neki nacionalni identitet održava preko reprodukcije domaćih dramskih tekstova i u svakoj sezoni mi imamo najmanje dva domaća dramska teksta. Ali čini mi se da to ne mora biti presudno u nekom kvalitativnom smislu da može doprinijeti razvoju samog teatra kao takvog, da ne kažem da kazalište ponovo dobija neku važnu ulogu koju je i prije imalo. Nijedna umjetnost kao kazalište svoj krvotok ne preuzima, otkucaje srca, društvenog bića kao kazalište i zbog toga se to najbolje ogleda u domaćim dramskim tekstovima, najbolje se u njima vidi situacija u društvu, odnosno, u određenoj specifičnoj zemljopisnoj sudbini. Tako da mislim da je dramski tekst važan, nije presudan, ali je jako bitan, koliko god bježali od tog nacionalnog, da se i to nacionalno, na neki način održava i da se ne bojimo priznati i neke svoje stvari, preko kojih ćemo i naći način i put da ozdravimo, da se oplemenimo, da postanemo bolji, što i jeste svrha kazališta.“
Domaći dramski tekst jeste važan, ali teatri moraju njegovati i svjetske klasike, ali i tekstove naših savremenika, kaže glumac i profesor Željko Mitrović iz Banjaluke. „Svi kreću od klasika i naši tekstovi domaćih pisaca su se napojili na građi tih klasika i to je ono što je neka težnja ka nekoj sveveremenosti da budemo u toku sa onim što je vrhunska vrednost, a to su klasici, a opet, sa druge strane, ono što pozorište nudi je jedna autentična reakcija na današnje stanje i neki originalni pristup prema toj klasici. Znači, nije dobro ako je klasika jedna oveštala forma koja se stalno reprodukuje, a s druge strane mašta i kreativnost stvaralaca je ono što donosi u ovaj grad, pred publiku koja je željna pozorišta i koja ga razume i koja uvek sa dobrodošlicom prihvata ono što je najbolje u okruženju.“
Koliko koncepcija nekog festivala utiče na pozorišne repertoare, koliko se teatrske kuće namjenski prave predstave za određene festivale, pitanja su na koje je odgovore dao teatarski kritičar iz Zagreba, Mladen Bićanić. „Mislim da su festivali više neka mjerna jedinica što je to novo, što je drugačije u teatru, a dolazi iz druge sredine i onda vam festival otprilike pokaže nešto što niste znali, jer se niste bavili tim i onda teatar to vidi i eventualno posegne za tim ili se počne baviti istraživanjem u tom smjeru. Ne vjerujem da festival može jako puno doprinijeti da se promijeniti repertoarska politika nekog kazališta. Ona bi se, ipak, trebala graditi godinama i ovisi o drugim faktorima, ali može utjecati na to da dovede do nekih novina. S druge strane, ja sam nekako stara škola i mislim da od domaćeg dramskog teksta u teatru puno toga polazi, ako nemamo solidnu osnovu u domaćem dramskom piscu mi možemo raditi stvari izvana, ali jako teško ćemo ići naprijed. Dakle, drago mi je da će ovaj festival, ipak, na neki način imati u fokusu i domaći dramski tekst.“
Mi smo došli u situaciju da je van institucije bilo veće i bolje pozorište nego u samoj instituciji, kaže pozorišni kritičar iz Niša, Predrag Nešović. „Tako da su te institucije ostale na rubu i ako one ne krenu da stignu to, onda će morati da nestanu. Internacionalni teatarski susreti Brčko distrikta treba da budu prostor za dijalog pozorišta sa publikom, za susretanje, za razmjenu mišljenja i tako ćemo jedino postići društvo koje ide napred.“
Piše: Danijela Regoje
Foto: Dejan Đurković