Četvrte noći ovogodišnjih Susreta kazališta brčansku publiku je zabavila satirična predstava „Darian – hrvatski kralj samopomoći“ u izvedbi Satiričnog kazališta Kerempuh koji se uvijek vrlo rado vraćaju u Brčko distrikt. Glavnu ulogu novog superheroja Dariana tumači Boško Perić, glumac koji je na 34. Susretima 2017. godine nagrađen laureatom za najbolju mušku ulogu.
Gledali smo predstavu „Darian – hrvatski kralj samopomoći“, gdje je Darian u bliskoj budućnosti nesvjesno postaje novi superheroj u narodu. To je zapravo priča u kojoj nesretan narod u novo-nastalim vremenima traži čudotvorca. Je li moguće da će nam za nekih desetak godina trebati čovjek koji će nas spašavati od tih pošasti koje danas živimo? Što nam predstava poručuje?
Da, mislim sve se mijenja, svijet se mijenja, ljudi se mijenjaju pa se tako i heroji jednostavno mijenjaju. Ja nekako mislim i sve više osjećam da će se događati neke stvari koje nama danas djeluju jako jako čudne i nevjerojatne, ali da će kroz neko vrijeme postajati sve vjerojatnije i vjerojatnije, ali važno je preživjeti. Ja sam kao glumac imao zadatak napraviti lik najbolje što mogu, ali vjerujem da zapravo poruka sljedeća: negdje sam čuo da je netko nedavno govorio opet o otuđenosti i nečemu što je to nekad bila tema donedavno, sad je otuđenost gotova, prošla stvar, otuđili smo se i sada kreće jedna nova društvena dimenzija, tako da ja mislim da se tu zapravo negdje krije poruka cijelog komada.
Kako je bilo igrati jednu takvu ulogu?
Zanimljivo. Najvažnije je da je zapravo dobar ansambl, dobra ekipa i nekakvo veselje kada radite zajedno, to je meni najvažnije, tako da je tu stvarno bio jedan dobar proces na čelu s redateljem Krešimirom Donelčićem. S te strane je bilo najljepše i najdivnije, kada radiš s ljudima koji su dobri, normalni, stvarno možeš uživati u radu.
Predstava nas na neki način vuče u jedan drugi futuristički svijet gdje se stvari zapravo zovu drugim imenima, a zapravo su preslika onoga što žive …
Da, mislim da je to jedna priča o svima nama bilo gdje. To može stvarno biti gdje god, gdje god su ljudi, gdje god je društvo gdje god… Nekako promjene u svakom društvu idu identično, negdje brže, negdje sporije – jedino se u tome razlikuju, ali način na koji se društvo razvija bilo gdje je zapravo u suštini isti, a to je da se društvo nekako rastače, da se moralne i nekakve vrijednosti jednostavno nestaju i opstaje nažalost sve više i više nekakvih niskih strasti, što ne znači nužno da je loše, ali jednostavno možda je loš taj trenutak sada, ali evo tako da na to ne možemo baš utjecati. Ali ukoliko se čovjek mijenja, toliko se mijenjaju vjerojatno i heroji.
Kako vam se kao glumcu čini ovaj plod dramskog rukopisa jedne relativno mlade djevojke, spisateljice koja tek kreće u teatar, Dine Vukelić i Krešimira Dolenčića koji je tu već ostvario jedno ime od renomea?
Mislim da je uvijek jako važno raditi tu kombinaciju mladog pisca ili svježeg teksta i iskusnog redatelja i to je po meni najbolja moguća varijanta. Zato što iskusan redatelj može sve stvari u tekstu, jednostavno ima snagu, autoritet, energiju… U principu, kada gledate kroz povijest kazališta, neko pravilo je da su veliki uspjesi uvijek bili novi tekst i iskusni redatelji.
Dolazili ste i ranije na ovaj festival, on ove godine obilježava dva desetljeća obnove, koliko je značajan ovaj festival za glumce u Hrvatskoj, i uopće za hrvatsku teatarsku scenu?
Za hrvatsku teatarsku scenu ne znam, a mogu reći za mene osobno je ovo jedan od važnijih festivala kojeg izrazito cijenim i ja i osjećam i moje kolege i naše kazalište. Tu smo bili dosta puta tako da nam je uvijek nekako veselje doći ovdje i s užitkom igramo. Tako da je ovo zapravo jako važan festival za, ne mogu reći za druge, ali za mene i ja s veseljem ovdje stvarno dolazim.
Razgovarala: Sandra Živković
Foto: Dejan Đurković