Profesor i glumac, selektor Vlado Kerošević ovogodišnjim susretima je dao moto „Zatočeni u prošlosti“. Svih ovih večeri imali smo prigodu pogledati predstave koje ne obećavaju neku blistavu budućnost današnjem čovjeku. Kažite nam, u ime rukovodstva Gradskog pozorišta iz Podgorice, zbog čega ste se opredijelili upravo za ovaj tekst Vide Ognjenović?
Kad sam došao na mjesto umjetničkog direktora zatekao sam rad na predstavi, međutim zadovoljstvo mi je bilo da vidim kolege u jednoj divnoj atmosferi, vođeni vještom rediteljskom rukom Vide Ognjenović, koja ima veliko iskustvo i kao pisac i kao reditelj. Tako da sam zatekao divnu atmosferu, ne znajući šta je tekst. Kad sam pogledao kontrolnu probu, bilo mi je jasno da se radi o kvalitetnom, duhovitom i interesantnom tekstu Predstava ima veliki uspeh kod publike, što je meni, kao glumcu prvenstveno, a pogotovo sad kao rukovodiocu pozorišta, veoma značajno jer igramo za publiku, a nagrada ako dođe, dobro je došla i vrlo je rado i srdačno prihvatamo.
Predstava „Kozocid“ je nastala prema tekstu domaćeg autora, a što propozicije našeg Festivala predviđaju, no koliko Vaša teatarska kuća daje primat domaćim piscima?
Jedna od značajnih stavki naše kuće je rad na domaćim tekstovima, njegovanje domaćih autora, prvenstveno iz Crne Gore, ali svakako pod domaćim smatram i Srbiju, Bosnu, Hrvatsku, samim tim što sam jedan od začetnika i ideje da se stvori Regionalna unija teatara (RUTA), koja ove godine ima prvi festival u decembru u Beogradskom dramskom pozorištu. Na inicijativu Juga Radivojevića smo potpisali protokol o saradnji između šest pozorišta – Beogradsko dramsko pozorište, Gradsko pozorište Podgorica, Kamerni teatar 55 Sarajevo, Ulysses teatar Brijuni, Mestno gledališče Ljubljana i Dramski teatar Skoplje. Okupili smo se oko ideje da zaista ovaj prostor ex Jugoslavije doživljavamo kao zajednički, da bez obzira što su fizičke granice među nama, to ne mora uopšte da bude na kulturnom nivou i jako se radujem što njegujete domaći tekst, predstave iz Regiona i sa ovog govornog područja.
S kojim se izazovima cjelokupni asambl Teatra susreće u radu sa osobom koja i piše i režira tekst?
Vidio sam zadovoljstvo u radu. Koliko god bile probe teške i duge, Vida Ognjenović, iako u tim godinama, sa toliko ljubavi radi i posvećuje se svakom glumcu, ali i bukvalno svakoj replici. To se može vidjeti i na njenim probama, u okviru kojih je nevjerovatno iznijansirala svaki lik. Preko dvadeset ljudi je na sceni, ali oni funkcionišu kao jedan organizam, bez obzira igra li neko glavnu ili sporednu ulogu, jer svaka uloga je na svom mjestu. Vida Ognjenović se dramaturški posvetila zaista do sitnih detalja da sve to bude uvezano na najboljem mogućem nivou.
Kako ste zadovoljni ovacijama brčanske publike?
Ova predstava je nagrađena za najbolju predstavu po glasovima publike na Sterijinom pozorju. Odnijela je nagradu za tekst Vide Ognjenović, nagradu za glumu Igora Đorđevića i nagradu za scenografiju. Imamo priliku da je igramo u našoj zemlji i van nje, ali publika je na isti način doživljava, prepoznaje se, bez obzira što je radnja smještena u Crnoj Gori na osnovu jedne priče o istinitom događaju. Vida Ognjenović je to dramaturški odradila jako lijepo i duhovito, i tu ironiju uticaja političkih ideologije na pojedinca ili na društvo, i odupiranje naroda bilo kakvom prosperitetu, što je jako interesantno jer se ljudi mogu prepoznati u tim likovima ili situacijama, bez obzira gdje se nalazili.
Piše: Ivana Pirić
Foto: Dejan Đurković